Izvedbeni projekt Pacifikka bavi se odnosom tijela i teksta, pisanja i koreografije, osjetilnosti i tjelesnosti, a svoje ishodište nalazi u predavanju Michela FoucaultaUtopijsko tijelo te pismima američke spisateljice Jane Bowles.
Kako kaže službena najava:
Foucaultova misao korištena je za izvedbeno lociranje točke krize na relaciji ja-tijelo, točke koja se neprekidno izmješta i uspostavlja. Pisanje Jane Bowles, u svojoj sinkopiranoj sintagmi, istovremenoj duhovitosti, teatralnosti i initmnosti, druga je rešetka koja pomiče tijela plesača prema mogućim razrješavanjima te krize.